Zašto se srušilo tako mnogo zgrada u Turskoj?: EVO ŠTA KAŽE STRUČNJAK

Kombinacija faktora dovela je do raširenog uništenja zbog kojeg su hiljade ljudi još zarobljene pod ruševinama.

„Tražimo moju nećakinju, Rukiye“, lokalnim reporterima je kazao umorni čovjek krvavih očiju, dok je virio kroz iskrivljene ostatke bolnice u pokrajini Hatay, na jugu Turske, u srijedu.

„Ona je 23-godišnja medicinska sestra. Ušla je u bolnicu nekoliko sati nakon prvog zemljotresa kako bi pomogla u evakuaciji pacijenata. Zgrada se srušila na nju kada je pogodio drugi zemljotres. Spasila je mnoge, ali nije mogla i sama izaći. Znamo da je bila živa najmanje 16 sati – razgovarala je s mužem telefonom dok je bila ispod ruševina. Ali spasioci sada kažu da je vjerovatno preminula.“

Vjeruje se da su hiljade ljudi, kao Rukiye, i dalje zarobljene u ruševinama zgrada širom jugoistoka Turske nakon razornih zemljotresa u ponedjeljak. Prema vladinim podacima, dva velika potresa i stotine kasnijih, slabijih potresa uništili su najmanje 6444 zgrade u 10 pokrajina, usmrtivši više od 12.800 ljudi do četvrtka poslijepodne.

Tragična kombinacija
Dok spasioci nastavljaju potragu tražeći čuda, nacija pokušava shvatiti zašto je ova prirodna katastrofa – za koju se Turska navodno pripremala duže od 20 godina – uzrokovala tako veliku štetu na infrastrukturi te države.

Je li to zato što su dva zemljotresa, prvi magnitude 7,8, a drugi 7,6 po Richteru, bila naprosto previše snažna pa ih većina zgrada nije mogla izdržati? Ili je razlog taj što zgrade nisu građene po standardima moderne gradnje? Je li bilo nemara od strane vlasti?

Prema mišljenju profesora Okana Tuysuza, geološkog inženjera sa Tehničkog univerziteta u Istanbulu, tragična kombinacija svih gore navedenih faktora dovela je do katastrofe u ponedjeljak.

„Ovdje govorimo o veoma snažnim zemljotresima“, kazao je Tuysuz. „Prvi je bio otprilike ravan energiji koja se oslobodi prilikom eksplozije blizu 5 miliona tona TNT-a. Drugi je bio ravan 3,5 miliona tona. Većina zgrada teško bi podnijela toliku snagu.“

Sinan Turkkan, građevinski inženjer i predsjednik turskog Udruženja za ojačavanje zgrada (kako bi bile otpornije na zemljotrese), se složio. „Ne samo da su zemljotresi bili iznimno snažni, već su pogodili u kratkom razmaku“, objasnio je on. „Mnoge zgrade su malo ili srednje oštećene u prvom potresu, ali su se srušile nakon drugog.“

Uzimajući u obzir činjenicu da bi podrhtavanja tla ove magnitude u kratkom razmaku predstavljala rizik za bilo koju zgradu, stručnjaci su istakli da tragedija ovih razmjera ni na koji način nije bila neizbježna.

„Prema zvaničnim procjenama, 6000 do 7000 zgrada srušilo se u ponedjeljak. Koliko god bio snažan, nijedan zemljotres ne bi mogao prouzrokovati ovoliku štetu da su zgrade rađene po standardu“, kazao je Turkkan.

U srijedu je predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan branio pripreme svoje Vlade i odgovor na zemljotrese tokom posjete zoni katastrofe, rekavši kako je „bilo nemoguće da se bilo ko pripremi za katastrofu ovih razmjera“.

Potom je rekao da će država ponovo izgraditi sve srušene zgrade u svih 10 pokrajina pogođenih zemljotresom za godinu dana.

„Baš kao što smo uradili u Malatyi, Elazigu, Bingolu, Vanu [i ovdje ćemo ponovo izgraditi]. To je posao u kojem smo dobri. Naša vlada je dokazala svoju sposbnost [da ponovo izgradi] mnogo puta u prošlosti. Postići ćemo isto u Hatayu, u Marasu kao i u osam drugih pogođenih pokrajina.“

Većina zgrada koje su se srušile u ponedjeljak izgrađena je prije 1999, kada je zemljotres magnitude 7,6 pogodio regiju Marmara na zapadu, usmrtivši 17.500 ljudi. Od tada je vlada znatno poboljšala turski kodeks seizmičkog dizajna i 2008. je počela sa ambicioznim projektom urbane transformacije kojim će pripremiti Tursku za sljedeći veliki zemljotres.

Primjena kodeksa
U novembru 2022, nakon što je zemljotres magnitude 6 oštetio više od 2000 zgrada u Duzceu, na sjeveru Turske, ministar okoliša i urbanizacije Murat Kurum istakao je to da vlasti rade na tome da učine svaku zgradu u državi „otpornom na zemljotrese do 2035“.

„Već smo ponovo izgradili 3,2 miliona stambenih jedinica“, napisao je Kurum na društvenim mrežama. „Trenutno se 250.000 stambenih jedinica u 81 pokrajini i 992 distrikta prilagođava [kako bi bilo u skladu sa trenutnim regulativama]. Prilagođeno je 6,6 miliona kuća i biznisa. Trenutno, 24 miliona građana živi u domovima sigurnim od potresa“.

Ovi ambiciozni napori, međutim, nisu bili u stanju spriječiti katastrofu.

„Na papiru, turski kodeks seizmičkog dizajna u skladu je sa globalnim standardima, zapravo je bolji od većine“, kazao je Turkkan. U praksi, međutim, situacija je umnogome drugačija.“

Vlada je ponudila finansijske podsticaje, ali nije učinila učešće u svom projektu urbane transformacije obaveznim. To je u praksi značilo da su samo ljudi koji su bili u poziciji da zarade od ponovne gradnje, ljudi u čijem vlasništvu su bile vrijedne parcele pogodne za daljnju gradnju, pristali srušiti svoje stare građevine i graditi ponovo u skladu s najnovijim kodeksom. Mnogi nisu željeli trošiti novac na ponovnu gradnju ili na ojačavanja koja se nisu činila hitnim. Zato je, kažu stručnjaci, više od 20 godina nakon zemljotresa u Marmari, Turska puna zgrada izgrađenih od loših materijala i građena već odavno prevaziđenim građevinskim tehnikama, koje su ruše kada se suoče sa snažnim podrhtavanjem.

„To me kao inženjera duboko rastužuje“, kazao je Turkkan. „Da smo uspjeli uključiti sve u projekat, mogli smo ili ojačati ili ponovo izgraditi sve manjkave zgrade u poteklih 20 godina. Mogli smo od potpunog uništenja spasiti najmanje 5000 zgrada koje smo izgubili u ponedjeljak. Mogli smo spasiti mnoge, mnoge živote.“

Stručnjaci vjeruju da su vlada i lokalne vlasti mogli poduzeti daljnje mjere predostrožnosti kako bi osigurali da su sve zgrade sigurne i da se regulative vezane za dizajn zgrada otpornih na zemljotrese provode u svim kontekstima.

„Godinama smo održavali konferencije, pisali izvještaje i slali ih lokalnim vlastima. Govorili smo im da će veliki zemljotresi neizbježno pogoditi gradove kao što su Hatay i Gaziantep opet“, kazao je Tuysuz. „Objasnili smo im da bez obzira koliko snažna, nijedna zgrada izgrađena direktno na liniji rasjeda ne može preživjeti zemljotres – bila bi uništena. Rekli smo da trebamo izraditi precizne mape linija rasjeda za cijelu državu i preobraziti predjele direktno na aktivnim linijama rasjeda u zelene zone u kojima je gradnja zabranjena. Niko nas nije slušao.“

Čak su i nove zgrade bile manjkave
Bilo je nedostataka u osiguravanju poštivanja pravila u novogradnji.

„Neke relativno nove zgrade također su se srušile u ovom zemljotresu, što vjerovatno znači da su građevinske kompanije koristile prečice, pokušale smanjiti troškove koristeći loše materijale, a vlasti nisu odradile svoj dio posla kako treba prije nego što su odobrile građevinske projekte“, kazao je Tuysuz.

Nekoliko škola, administrativnih zgrada, bolnica, pa čak i sjedište turske Agencije za upravljanje katastrofama i vanrednim situacijama (AFAD) u Hatayu, također se srušilo u ponedjeljak.

„Prema državnim propisima, javne zgrade bi trebale biti mnogo jače od privatnih“, objasnio je Turkkan. „Kada gradite bolnicu, poštu, ili bilo koju drugu javnu zgradu, upućuju vas na to da koristite više betona, više željeza, da dobijete detaljnije studije terena. Ovo je kako bi se osiguralo da te zgrade prežive svaki zemljotres ili drugu prirodnu katastrofu i da mogu nastaviti služiti ljudima u vrijeme krize.“

Tuysuz se složio. „Potpuno je neprihvatljivo da se javna zgrada, elektrana ili aerodrom sruši u zemljotresu“, rekao je. „Postoje veoma strogi propisi koji ovo sprečavaju. Scene kojima danas svjedočimo na jugoistoku, dokaz su nedostataka države u implementaciji vlastitih pravila čak i u građevinama nad kojima ima potpunu kontrolu.“

Šta, dakle, treba uraditi?
U Turskoj postoji oko 20 miliona zgrada. Prema opservatoriji Kandilli i Institutu za istraživanje zemljotresa na Univerzitetu Bogazici, u Istanbulu, koji će, kako stručnjaci vjeruju, prije ili kasnije pogoditi veliki zemljotres, ima ih 1,2 miliona. Njihovi stručnjaci vjeruju da značajan postotak ovih zgrada nije u stanju da izdrži potrese velikih magnitude.

Ojačati ili obnoviti sve rizične zgrade u svim područjima podložnim potresima bilo bi tehnički i logistički teško i skupo. Ipak, to je zadatak koji se ne može izbjeći ili odgoditi.

„Vlada mora biti snažnija u podsticanju ljudi da svoje zgrade provjere, ojačaju i, ako je potrebno, ponovo sagrade,“ rekao je Turkkan. „Ljudi se, razumljivo, ne javljaju dobrovoljno da plate, ali ovo je pitanje života i smrti, i treba se tako tretirati.“

AL JAZEERA