PRIČA: Dragocjeno vrijeme

Bojažljivim glasom dječačić pozdravi oca koji se vratio s posla.

– Tata, koliko zaradiš za jedan sat?

Prilično iznenađen, pogledavši svog dječaka blistavim pogledom, otac odgovori:

– Nemoj me sada gnjaviti. Umoran sam.

– Ali, tata, samo mi reci, molim te!? Koliko zaradiš za jedan sat? – navaljivao je dječak.

Otac je na koncu popustio odgovorivši:

– Dvadeset KM na sat.

– OK, tata. Možeš li mi posuditi deset KM? – upitao je dječak.

Pokazujući svoj umor i izrazitu uznemirenost, otac je viknuo:

– Znači, zato si me pitao koliko zaradim, zar ne? Idi spavaj i ne dosađuj mi više!

Već se smračilo i otac je razmišljao o onome što je rekao, osjećao se krivim. Možda je njegov sin želio nešto kupiti.

Konačno, želeći sebi olakšati misli, otac je otišao u sinovu sobu.

– Spavaš li, sine? – upita otac.

– Ne, tata. Zašto? – upita dječak drijemajući.

– Evo novac koji si tražio – reče otac.

– Hvala, tata! – obradova se sin. Stavi svoju ruku pod jastuk i izvadi nešto novca.

– Sad imam dovoljno! Imam dvadeset KM! – reče.

Otac se zagleda u sina pokušavajući odgonetnuti što se događa.

– Tata, hoćeš li mi prodati jedan sat svoga vremena?