“Idemo suprugovim roditeljima jednom sedmično na ručak …”
Idemo suprugovim roditeljima jednom sedmično na ručak ali njima je i to malo.
Žive u drugom gradu i vjerujte mi koliko je nekad naporno putovati sat i po u jednom pravcu. Ljudi su penzioneri, žive sami i razumijem da im je dosadno ali ga pretjeraše. Zovu nas svaki dan, plaču što im ne dolazimo češće, a muž jadan misli da su oni upravu i da je on loš sin.
Totalno je izmanipulisan i ja prosto ne želim sa takvim čovekom da pravim dijete. Nije jedinac, imaju još djece ali verovatno i njih ovako zivkaju. Ne mogu da podnesem njihovo ponašanje. Loši su ljudi, a on ubijeđen da su najbolji na svijetu. Planiram da ga ostavim, stvarno šteta jer je inače ok osoba.
