ŽIVOTNA PRIČA MARIJE KULIĆ, kako je izgubila oca, kako se udala za Sinišu, a onda teška bolest: “3 dana sam gledala u jednu tačku, a onda…”

Zadrugarku Mariju Kulić život nije mazio! Odrasla je sa majkom Spomenkom i bratom Pecom, a oca Branka, koji je bio alkoholičar i nasilnik, izgubila je sa 12 godina. U 45. godini je saznala da je oboljela od kancera krajnika, a u isto vrijeme preživljavala je drame sa ćerkama – Tijana i Ana su imale udese, dok se Miljana borila za život zbog operacije smanjenja želuca.

Marija Kulić je još kao dijete bila zrela i preuzela na sebe sve kućne poslove, koje ni današnji tinejdžeri ne rade. Pošto ju je majka odgajila, Kulićeva je u znak zahvalnosti činila sve da je usreći.

– Bila sam veoma poslušna. Željela sam majci, koja je puno radila, da olakšam život. Svaki dan sam sređivala kuću kako bih je iznenadila kada se vrati s posla.

Pored toga što je bila vrijedna, bila je i odličan đak u Osnovnoj školi “Kole Rašić”. Razrednom starešini Petru Saviću, koji je predavao srpski jezik, bila je miljenica jer je najbolje pisala sastave.

– Uvijek je uzimao moj pismeni zadatak da bi ostalima pokazao kako treba da se piše. Mnogo sam voljela školu, toliko da posljednjeg dana zimskog raspusta ne bih spavala cijele noći, već bih presjedila na fotelji čekajući da svane, kako bih krenula na časove. Sve predmete sam voljela, osim matematike. Mučila sam se da bih dobila peticu. Ali uvijek bih naučila, nikada nisam prepisivala od drugih, niti sam dala da od mene prepisuju. Tužakala sam djecu koja to rade.

Poslije osnovne, upisala je srednju pravno-poslovnu, u kojoj je bila odlična sve dok nije počela da izlazi sa drugaricama.

– Voljele smo da se okupimo i igramo karte. Tada sam malo popustila sa školom, pa sam bila vrlodobra. U drugoj godini srednje sam se zaljubila. On mi je bio prvi momak.

Godinu dana kasnije upoznala je budućeg supruga Sinišu Kulića. Imala je samo 17 godina kada je uplovila u vezu u kojoj je već tri decenije.

– Svima je čudno kada čuju da sam sa jednim čovjekom tako dugo. I ja se nekad zapitam da li sam normalna? A ove u “Zadruzi” po sezoni promijene po tri-četiri muškarca.

Marija i Siniša su se upoznali u kafiću u koji je svraćala prije ili poslije škole da popije kafu. U početku su bili drugovi.

– On je trenirao boks, a ja sam bila mršava ko čačkalica, pa sam od njega uzimala savjete kako da se ugojim. Željela sam kao i ostale djevojčice da nosim suknjice, ali nisam mogla jer su mi noge bile previše tanke. Imala sam kompleks zbog toga, pa sam oblačila po tri hulahop čarape i helanke kako bih izgledala deblje. Siniša mi je zato pokazivao vježbe, koje sam radila svakog dana kod kuće.

Zabranjena ljubav

Poslije dva i po mjeseca druženja, počeli su da se zabavljaju. Ali tada su nastupili problemi. Pošto je Siniša od nje stariji 14 godina, njena majka i brat su bili protiv te veze.

– Sinišu je znao cijeli grad jer je bio mangup. Ljudi su ga se bojali, pošto se tukao po ulicama, kafićima… Zato su moji bili ljuti na mene! Govorili su mi da mi ne priliči da budem sa propalitetom u vezi, već da nađem inženjera. Brat, koji je 13 godina stariji od mene, prijetio mi je da će me prebiti ukoliko ne ostavim Sinišu. Odlučila sam da se krišom viđam sa njim. Ali jednom me je brat vidio u kafiću sa Sinišom, a rekla sam mu da idem kod drugarice. Kada sam došla kući, išamarao me je i zabranio mi izlaske zato što sam ga lagala.

Bez obzira na zabrane, nije mogla da pobjegne od sudbine.

– Poslije izvjesnog vremena, slučajno sam srela Sinišu na bazenu. Nastavili smo tamo gdje smo stali. Moji su vidjeli da ne vrijedi da mi brane da budem sa njim. Rekla sam im: “Dokle god je dobar prema meni, bićemo zajedno.” Uvidjela sam da je Siniša grub, ali prema meni nije bio takav.

Marija nije imala samo prijekog supruga već i oca.

– Bili su veoma slični u ophođenju prema drugim ljudima! Ali za razliku od Siniše, otac je bio i vuk samotnjak. Nije ga zanimala porodica. Mama i on nikada nisu bili zajedno. Mi smo živjeli u Nišu, a on u Budvi i Kotoru. Radio je po bijelom svetu. Kod nas je dolazio samo za vrijeme zimskog raspusta, a ja sam kod njega provodila ljetnje. Kada me poslije dužeg vremena vidi, prvo mi traži đačku knjižicu da provjeri kakve su mi ocjene. Bio je prijek i strog. Mnogo sam ga voljela kada sam bila mlađa, ali kasnije sam shvatila da mi je mama sve na svijetu. Samo se ona žrtvovala i mučila zbog mene, a tata je živio svoj život. Tada sam izgubila osjećaj za njega. Pogotovo me nije zanimao kada sam saznala da je alkoholičar, koji je bio agresivan prema majci. To mi je brat ispričao, pošto u mom prisustvu nikada nije bio takav. Da je preda mnom udario majku, glavu bih mu odšrafila. Saznala sam i da nije bio srećan kad sam se rodila, zato što nije želio da ima ćerku. Za njega su sve žene bile ku*ve, pa je mislio da ću i ja to biti. Dobio me je kada je imao 47 godina, a poginuo kada sam napunila 12. Nije dočekao da me vidi u vjenčanici, a ni unuke.

Marija je sudbonosno “da” izgovorila čim je postala punoljetna, a godinu dana kasnije dobila je Miljanu. Sa 24 je rodila Tijanu, a poslije četiri godine i Anu.

– Bila sam zrela za svoje godine, pa sam sama vodila računa o djeci. Miljana je bila zahtjevno dijete, stalno joj je nešto falilo, pa nisam spavala dok nije porasla. Pored svih obaveza sam i radila u svom dragstoru. Siniša mi nije pomagao oko djece, jer je noću radio, a danju spavao. Prodavao je auto-dijelove, držao je sportsku kladionicu, bilijar klub, kafanu…

Mariji se nije dopadalo što Siniše nema svake noći, pa je išla u špijunažu, sa namjerom da ga na djelu uhvati sa drugom.

– Često sam ga provjeravala! Bila sam trudna sa Miljanom kada sam krenula do mjesta gdje mi je rekao da će biti, kako bih vidjela da li me laže. Sa sobom sam ponijela staklenu flašu od kisele vode, da bih se odbranila ukoliko me neko napadne, pošto sam bila ljepak za manijake. Kad se uvjerim da me nije slagao, smirim se. Siniša me odveze kući, a usput mi prebacuje što ga bez razloga provjeravam.

Ona nije držala samo muža pod kontrolom nego i ćerke.

– Kod mene je morao da se zna red! Miljana me je najviše slušala. Nikada nije zakasnila, dok su Tijana i Ana moljakale da ostanu duže napolju. Siniša nije bio strog, ali nije volio da se provokativno oblače. Govorila sam mu: “Pusti ih, kad će ako neće sad. Važno je da im nisu gole sise i da im se ne vidi dupe.”

Iako je Miljana bila najposlušnije dijete, Mariji je zadala najviše glavobolja. Jedna od njih bila je kada joj je saopštila da ulazi u rijaliti “Maldivi”.

– Bila sam protiv toga, ali nisam mogla da je spriječim jer je imala 19 godina. Oduvijek ju je privlačio javni život. Dok je bila mlađa, često smo odlazili u komšiluk kod jedne bake. Tamo su njih dvije gledale “Zvezde Granda”, a baka bi joj rekla: “Miljana, zašto ne nađeš nekog dečka poput Dušana Svilara? Vidi kako je fin i vaspitan.”

Moja ćerka je to bukvalno shvatila i počela da opsjeda javne ličnosti. Kada sam saznala za to, odvela sam je kod psihijatra da vidim zašto je zaluđena ljudima sa televizije. Dane je provodila razmišljajući o njima. Bilo je strašno. Ali kada je ušla u rijaliti, prestala je sa tim.

Poslije samo nekoliko godina, dobila je poziv da i sama učestvuje u rijalitiju.

– Prihvatila sam poziv zato što mi je bilo lakše da budem uz Miljanu nego da kod kuće sjedim i cijelu noć gledam šta radi, a ne mogu da je posavjetujem. Nervirala sam se što je radila suprotno od onoga što sam joj govorila. Odvratno sam se osjećala. Njeno učešće u rijalitiju mi je narušilo zdravlje, najviše zbog toga što je bila sa balvanom iz Dervente, kom ni ime ne mogu da pomenem. Ponižavao ju je, vrijeđao, iskorišćavao, a ona kao guska u magli letjela za njim, praštala mu, davala šakom i kapom. Neradnik, otac ga je zvao da dođe kod njega u Njemačku da radi, a on je izdržao cijela dva dana i pobjegao. Tata mu je i poslije toga slao po 200 evra da bi on i Miljana imali, a on sve prokocka.

Stresovi oko djece ugrozili su joj zdravlje, pa je u 45. godini saznala da ima kancer krajnika.

– Bila sam u rijalitiju kada su mi javili da Siniša mora da operiše kancer na glasnim žicama. Izašla sam iz “Zadruge” kako bih bila uz njega. Dok sam putovala iz Šimanovaca za Niš, opipala sam žlijezdu na vratu, koja je bila uvećana. Uradila sam ultrazvuk, a rezultati su pokazali da imam kancer. Nisam mogla da vjerujem, jer nisam imala nikakve simptome. Doktor je i Siniši i meni zakazao operaciju istog dana. Prvo su mi izvadili sve metastaze na limfnim žlijezdama na vratu, a poslije 18 dana i oba krajnika.

Prošla kroz pakao

Poslije operacije primila je tri ciklusa hemioterapije i išla na 30 zračenja. – Od toga mi je cijela usna duplja izgorela! Jezik mi se sušio, morala sam stalno da ga vlažim vodom. Nisam mogla da završim rečenicu a da se ne nakašljem. Zračenje mi je sve uništilo. Dok sam primala hemioterapiju, imala sam mučnine, a onda mi se pogoršao i vid. Dioptrija mi je porasla za dva.

Mukama nije bilo kraja, pa je do prije mjesec dana imala problema sa trnjenjem ruku:

– Od silnih terapija koje sam primila oštetio mi se periferni nerv. Godinu dana su mi trnule obe ruke od ramena do prstiju. Nisam mogla da spavam, cijelu noć su mi se tresle ruke. Bila sam iscrpljena i izmorena. Niko nije mogao da mi pomogne, a išla sam na sva moguća snimanja i preglede. Ali Bog ti pošalje lijek kad ti treba. Slučajno sam čula od jedne žene u apoteci koje tablete da kupim. Popila sam samo pet i trnjenje je prestalo.

Od svega lošeg što ju je zadesilo najteže joj je palo što su se ćerke brinule zbog nje i Siniše.

– Mnogo su se sekirale, duša me boli zbog toga! To me je više ubijalo u pojam nego što sam bolesna – sa suzama u očima priča Marija i nastavlja:

– Zato sam odlučila da se borim do posljednjeg atoma snage. Pila sam sve meleme, vitamine, trave, samo da one vide da mi je bolje. Primim hemioterapiju, pa odmah odem na pijacu da kupim sve što mi treba da bih napravila ručak. Nisam dala sebi oduška da padnem, za razliku od Siniše, koji je jedno vrijeme bio u depresiji. Nije htio da ustane iz kreveta jer je umislio da mu se bliži kraj. Rekla sam mu: “Čovječe, svako će kad-tad umrijeti, ali nemoj da se prepustiš.” Sebi sam uporno govorila da ću se izvući. Isjeckam sitno beli luk i pomislim: “E, ovo je pravi lijek za mene, on će da mi pomogne.”

Kada sam čula da Vojislav Šešelj ima karcinom, uključila sam se uživo u rijaliti “Parovi” i rekla: “Ne zanima me vaša politika, već šta ste koristili od alternativne medicine.” Rekao mi je da mu je pomoglo svježe voće i povrće, pa sam cijedila cveklu, pomorandžu, jabuku i svaki dan pila. Nijednog momenta nisam pomislila da ću umrijeti, ali sam Tijani rekla: “Ako osjetim da mi se bliži kraj, hoću da ti uzmeš starateljstvo nad Željkom.” Bilo mi je bitno da ga zbrinem. Sada ja imam starateljstvo nad njim zato što ne želim da Ivan na osnovu Miljaninog psihičkog stanja i učešća u rijalitiju pokuša da joj uzme dijete. To neću dozvoliti dok sam živa! Ne bi me interesovalo šta kaže sud, bez trunke razmišljanja bih ga ubila. Ivan i Jelena, dva alkoholičara, već četiri godine pokušavaju da naprave dijete, ali im Bog ne da kad vidi kako se on ophodi prema Leni, koju je dobio sa Gocom Tržan, i Željku, kog sam ja odgajila. Duša me boli kada me unuk pita: “Kada će moj tata da dođe kod mene?” Kažem mu da radi u Americi i da će se vratiti kada zaradi puno para, a srce mi se cijepa.

Marija je u posljednjih godinu dana doživljavala strašne udarce, ali je ostala jaka:

– Kada sam imala posljednji ciklus hemioterapije, Tijana je imala težak udes. Držala sam se da ne padnem kada sam vidjela automobil, od kog ništa nije ostalo. Ona je, na sreću, prošla bez velikih povreda. Slomila je ruku ispod ramena i nagnječila kuk. Svi su se čudili kako na mejstu nisu ostali mrtvi. Da nevolja ne ide sama, govori i činjenica da je Miljana jedva izvukla živu glavu zbog operacije smanjenja želuca, a Marija je jedva preživjela taj period.

– Kada je Miljana završila u bolnici, tri dana sam samo gledala u jednu tačku. Nisam mogla da pričam, samo sam se molila Bogu da je spase. U roku od 45 dana tri puta je za dlaku ostala živa. Kada doktor izađe iz njene sobe i kaže mi: “Marija, ne mogu da ti garantujem da će preživjeti noć”, počnem da vrištim, plačem… Ljekari mi odmah daju terapiju za smirenje, infuziju…

Dok je prolazila kroz pakao, primila je još jednu strašnu vest:

– Ana je doživjela udes! Auto cijeli razlupan, a ona samo izgrebana. Nikada nisi miran kad imaš djecu. Tako je bilo i dok su bile male. Miljana je imala meningitis, Tijana sa 15 mjeseci penicilinski šok. I onda se pitam kako je došla bolest. Pa od sekiracije, stresa… Svi mi kažu da sam žena zmaj, ali ne dao Bog nikom da doživi ovo što sam ja. Međutim, ne dam se. Svakog jutra skuham kafu, izvadim 15 tableta za jačanje imuniteta i gutam jednu po jednu. Dobijem takvu energiju da mogu da letim. Imam volju za životom, želim da idem u grad, da igram, pjevam, smijem se, našminkam se, obučem… Vjera u Boga, ljekari i moja psiha održavaju me u životu!

(Informer)